Mjesec: Oktobar 2016.

Po mom “skromnom” misljenju, moja najveca mana je to sto se ne znam zauzeti za sebe. Ne volim bilo koju vrstu konflikta pa sam zbog toga dosta puta znala biti ostecena, ali sve se pocelo da mijenja…

Mozes me jednom zajebati, pa et i drugi put cu ti halaliti jer sam ja osoba koja je naivna i koja vjeruje ljudima, ali sine treci put me neces zajebati pa da si i ministrov sin..

Moja bivsa kolegica je nedavno otisla u Njemacku da radi, zaradila je sasvim dovoljno novca da moze platiti kafu, jer ipak je red da je plati jer sam ja nezaposlena osoba i zivim od dzeparca koji dobivam od roditelja, ali ne gospodjica je pogledala racun i bezobrazno ocekivala da cu ga ja platiti ( sto sam uvijek ja i cinila kada bi pile kafu), ali ne Hanuma je fino izvadila jednu konvertibilnu marku i platila svoju kafu.. Ona me je gledala u cudu a ja sam bila ponosna na sebe jer sam se po prvi put u zivotu pocela da zauzimam za sebe( dobro, svjesna sam cinjenice da ovo nije neki napredak, ali znas kako kazu zrno po zrno..) i osjecaj je bio neopisiv.

Problem u svemu ovome je sto sam nakon nekoliko dana osjecala griznju savjesti i razmisljala da li ce me Bog kazniti, pa se evo tjesim da se i ona mozda dosad nekoliko puta prema meni ogrijesila. Toliko o mom zauzimanju za sebe..

 

Sinoc sam zaspala kao beba, ali nakon nekoliko sati sna probudila sam se. Vise nisam mogla zaspati jer mi se po glavi vrtila cinjenica da su se sve moje rodice udale osim mene. Znaci, nema vise nikog da se uda ili ozeni osim maloljetnog rodaka.

I tako dok sam se vrtila po krevetu sve vise i vise sam pocela da panicim, sta ako ostanem sama, kako cu ja zivjeti, od cega cu zivjeti, hoce li me imati tko sahraniti?

Iskreno, bojim se svega sto donosi samoca. Tacnije receno, prestravljena sam i od samog pojma samoce. Prije pet godina nisam razmisljala o ovim pitanjima, a sada kada su mi se svi prijatelji i prijateljice ozenili i udale, sve cesce i cesce razmisljam o ovome.

 

Moj brat je posljednje musko koje nosi ocevo prezime, kad otac umre na njemu je da produzi lozu i da neko u daljoj buducnosti nosi nase prezime. Mozda i grijesim ali nekako cisto sumnjam da ce se to desiti, jer sve ove starije generacije su odgajane u duhu da je samo musko dijete dijete a da je zensko dijete samo teret dok se ne uda, pa ih je Bog na neki nacin  kaznio i sva djeca koja su rodena u blizoj i daljoj porodici su zenskog roda.

Ja, licno nemam nista protiv zenske djece i niti cu kad imati ista, stavise smatram da su mnogo bolja djeca od muskih, ali otom potom. Pocela sam da pisem ovaj post jer me mori kako je brat neki dan napao mamu radi neke banalne sitnice. Bilo je tu tonu ruznih rijeci s njegove strane a sve je to zakuhala snaha. Zena nas jednostavno ne voli i na sve nacine trudi se da ga posvada s nama, a on to upravo i radi. Nikad nije pretjerano pokazivao emocije prema roditeljima cak niti samilosti bas kao ni prema meni, dok je prema puncu i punici totalno drugaciji.

Meni se srce slama sto je mama tuzna a ne mogu joj nikako pomoci. Za godinu-dvije znam da ce odnosi biti jos gori a ja bih najvise voljela kad bi se oni odselili ali znam da to nece jer nemaju gdje, a da budu podstanari to nece jer su dali ogromne pare na renoviranje drugog sprata.

Nikako ne mogu da shvatim kako dijete moze biti takav prema roditeljima. On sa snahom ismijava mamu i babu, ponizava ih.. Ljuta sam na njega i pocinjem da ga mrzim zbog ovog sto radi roditeljima. I zato kazem, voljela bih da sa njim umre ovo prezime, jer koliko vidim iz svih desavanja u porodici mi smo prokleti i nama treba zamesti svaki trag…