Svi mi bjezimo od samoce, ali ponekad, samo ponekad ta ista samoca nam zna donijeti smiraj duse. Ovo ljeto izolovala sam se od svega, probrala bitne osobe u mom zivotu, nasla neki posao samo da izadem iz kuce, i na kraju sam postala jaca. Bravo za mene! Usudim se reci, postala sretnija i zadovoljnija s ovim sto imam.
Znate onu izreku/recenicu da su nam roditelji najbolji prijatelji, ja sam nju imala u glavi ali nikad u nju nisam vjerovala ono sto posto sve do neki dan. Kad sam sjela pred njih i pocela plakati kao dijete, shvatila sam da su mi oni jedini pravi prijatelji i da me je strah onog dana kad njih vise nece biti.
Kad ti bude najteze, sjeti se samo da je sve to prolazno. Svaki poraz koji dozivis, svaku bol koju ti nanesu, ojacat ce tvoju psihu i ti ces se roditi kao nova osoba. Znam da je tesko povjerovati, ali vjeruj mi.
Ljudi su zlobni, zavidni i ljubomorni. Nisu oni krivi, krivo je ovo vrijeme.
Najvaznije od svega sto sam naucila je oprost. Tek kad svim srcem nekom oprostis, tebi ce biti lakse.