Prijatelji

Imas li prijatelje? Prave prijatelje, a ne ˝prijatelje˝? Donedavno sam mislila da imam sirok krug prijatelja ali spletom nekih okolnosti, nevolja i svega sto donosi zivot, shvatila sam da citavo ovo vrijeme ja imam samo jednu prijateljicu. Ona je uvijek bila uz mene, ona je osoba kojoj mogu sve reci a da ne zna pola carsije.

S druge strane ti tzv. ˝ prijatelji˝ su me ucinili osobom kakvom jesam. Tek sad, zahvaljujuci tim osobama ja znam procijeniti ljude koji zele da me iskoriste na bilo koji nacin. Uvijek sam se susretala sa osobama koji su se grebali za jelo, pice, cigarete, kafu, a ja sa nekom osnovnom kulturom sam dijelila sve to sa njima jer sam mislila da su mi prijatelji da bi mi na kraju ti isti prijatelji okrenuli leda i poceli izbjegavati bez ikakvog razloga. Milion puta sam oplakala radi tih osoba, i uvijek sebi kazem e neces vise ali uvijek se ponovi ista situacija jer sam glupa. I sto je najgore mene to boli danima, mjesecima, godinama…

Voljela bih da sam jaca osoba, da sam  brza na jeziku, da se znam boriti za sebe pa da tim ˝prijateljim˝ saspem sve u lice. Isto tako, voljela bih da i oni osjete ovaj osjecaj na svojoj kozi ne bi li se mozda kojim slucajem promijenili.

2 komentara na “Prijatelji”

  1. Mislim da sve to dodje vremenom. Bila sam isto tako osjetljiva, cutala sam ljudima, i dan danas neke stvari precutim ali je moje samopouzdanje jace nego ikada. I ljudi to vide i cijene me. Jer “prijatelji” umiju biti jako bezobrazni. A pravu prijateljicu cuvaj dovoljna ti je ona jedna za sve ono sto ne mozes reci nikome. Imam i ja jednu takvu i za nju bukvalno vrijedi ono da covjeka ubijem njoj bih mogla reci bez straha da ce se saznati.

    Prijavi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.