Da ne zaboravim

1.Onaj osjecaj kada shvatim da osobe koje smatram prijateljima to zapravo i nisu

2.Onaj osjecaj kada se medu svojim prijateljima osjecam kao autsajder

3. Onaj osjecaj kada oni pricaju o  izlasku za vikend bez tebe i onaj ruzni osjecaj kada pitam iz pristojnosti gdje idu a oni mi odbruse da ne mogu s njima (pomislila sam da me zezaju) pa ponovo pitam gdje idu, da bi mi oni stavili do znanja da vise nisam dio njihovog drustva.

Citavo ovo vrijeme zeljela sam da imam prijatelje, prave prijatelje a dobila sam privid nekog prijateljstva koje se njegovalo godinama iz razloga sto ti pojedinci nisu imali pojedince s kojima bi se druzili. Ne znam je li problem u meni, ali mene ovo boli i rastuzuje me jer sve ove godine ja sam bila ta koja je prva zvala na kafe, koja je prva planirala izlaske i sada odjednom nadem se u ulozi viska..

 

4 komentara na “Da ne zaboravim”

  1. Mislim da smo svi nekad taj ruzni dozivljaj imali. Cinjenica je sto to nisu nikad bili prijatelji. I nije do tebe nego je do ti ljudi. Nisu jednostavno za tebe. Trazi nove prijatelje ali isto tako ne daj sve od sebe osobama dok nisu dokazali da su vrijedni tvog prijateljstva.
    Puno pozdrava

    1. Mislim da bi nekako bilo lakse kada svi mi ne bi osjetili ovo na svojoj kozi ali s druge strane da nema ovakvih iskustava mi zapravo ne bismo znali tko su nam prijatelji a tko su nam ˝prijatelji˝

  2. Ne sikiraj se.. Rekla bi ti pogledaj kakav film ali bas sam pisala sad o steti filmova pa ti to ne mogu reci – preporuciti bas. Radi sebi na duhovnosti i ne pokusaj svima ugoditi imala sam i ja tako faza a sad se ne vezem ni za koga dosta mi porodica

Odgovori na au Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *