…..

Sest godina bjezala sam od ljubavi. Dugih sest godina, a onda je dosao on. Ne, ovo nije prica o tome kako smo mi i dalje zaljubljeni nego neka vrsta upozorenja meni samoj. Odakle da pocnem? Najbolje iz pocetka.

Prije dvije godine upoznali smo se na jednom forumu, na prvu me je osvojio njegov smisao za humor. Prvo smo pisali preko foruma, zatim je uslijedio Skajp te na kraju Viber. Pisali smo i culi se svaki dan gotovo dvije godine. Inicijativa je bila s njegove strane da se vidimo jer me je zavolio. Da ne lazem  i ja sam njega. Znao je sve o meni bas kao i ja o njemu. Ja sam ispocetka odbijala da se vidimo jer sam znala da necemo uspjeti iz razloga sto on ne voli deblje djevojke a ja sam ta. Cak mi je ispricao kako je se jednom zaljubio u deblju djevojku i da je bio s njom u vezi dva mjeseca ali da jednostavno nije mogao da ostane s njom, jer pored svih njenih dobrih atributa ona je bila debela. Uvjeravao me je da nece tako biti ovaj put, i stvarno kad smo se vidjeli prvi put osjecala sam se kao kraljica. Sutra dan je otisao nazad i odjednom sam primjetila promjenu ponasanja. Buduci da sam uvijek s njim bila otvorena pitala sam ga da li je moja debljina problem. Uvjeravao me je da nije to razlog nego cinjenica da zivimo u razlicitim drzavama. Htjela sam da mu vjerujem ali nisam. Plakali smo oboje. Ja zbog cinjenice da me netko ostavlja jer sam debela a on radi toga sto zna da je ispao govno od covjeka. Da skratim pricu, nakon cetiri mjeseca opet smo se vidjeli. Kao i prvi put, sve je bilo divno i krasno. Kao da je vrijeme stalo.. I on opet ode nazad i ja opet primjetim kako se udaljava. Na moju konstataciju da se ja u zadnje vrijeme javim prva, on je poceo da place. Kao sve mi je jasno, jasan mi je i razlog zbog kojeg prekida sa mnom svaki kontakt.. U toj milisekundi osjetila sam se kao manje vrijednom. Ne pronalazim rijeci da opisem ovaj osjecaj. Pocela sam da placem i sad placem dok ovo pisem.

Ja sam samo htjela da ga volim najvise na svijetu. Eto samo to.

Krenula sam na dijetu, ne radi njega. Njega sam to vece momentalno blokirala na FB i Viberu, izbrisala sve zajednicke slike osim jedne. Nju sam ostavila za uspomenu, jer na toj slici izgledam zaljubljeno i sretno. Krenula sam na dijetu, jer citav zivot se borim s viskom kilograma, bila sam na tonu nekih dijeta i smrsam dvije-tri kile i onda opet ispocetka. Ovaj put idem do kraja, ne da mu se osvetim ili da mu se pokazem nego iz prostog razloga sto ne zelim nikad vise da se osjetim manje vrijednom od nekog. Da li cu mu oprostiti? Trenutno ne mogu, znam zaboravit cu sve ovo sto se desilo za nekoliko mjeseci, ali trenutno ne mogu. I zelim mu da ozeni neku tamo mrsavicu, koja ce biti po njegovim kriterijima ali da se udeblja nakon nekoliko godina. Da ga bog kazni s onim od cega najvise bjezi.

2 komentara na “…..”

  1. Nekad su takvi preokreti potrebni u zivotu da bi svoj zivot uspjeli usmjeriti u pravi smjer, koliko god nam bili gorki. Pisi sedmicno sta ti je cilj i sta si uspijela, ako nisi zasto nisi. Slikaj se sedmicno i vidjeces nakon par sedmica ce biti promjena i dobices nove motivacije i energije za dalji put. Drzim ti fige da sve bude onako kako ti hoces 🙂

    Prijavi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *