Moji dani izgledaju ovako: ustajanje- kafa- pospremanje kuce- kuhanje rucka-gledanje televizije- spavanje. Ponekad se zna desiti da poslije kuhanja rucka odem s nekim na kafu, ali manje- vise moji dani izgledaju isto.
I kako da ja sad budem sretna sa ovom rutinom? Mislim da nisam tip osobe koja je zadovoljna nekom stagnacijom i da stalno zelim biti u pokretu. Dugo mi je trebalo vremena da se naviknem na ovu situaciju, u smislu da me ne pogada i da me ne baca u jos vecu depresiju.
Imam zelju da se maknem iz kuce. Zelim da postanem jedna od onih osoba koje ce jedva cekati petak da se odmore i da se maknu od posla, ona osoba koja ce ponedjeljkom kukati kako se je vikend zavrsio dok si okom trepnuo. Mislim da bih tada bila sretna jer kazu da nema vece srece od one kada ti se dugogodisnja zelja ostvari.
Ako sama nesto ne poduzmes niko nece. Ne znam u kojem mjestu zivis ali nadji mjesto na koje mozes svaki dan otici. Dok nisam radila imala sam obicaj svaki dan otici do Save. Nekad sjedim slusam muziku, nekad ponesem dekicu pa sjedem na zemlju, citam knjigu.. udruzi se sa istomisljenicima. Mozda ima neki besplatan kurs necega, pohadjaj ga. Makar i znala nesto idi zbog ljudi i druzenja. Mogucnosti ima samo gledaj soru sliku i ubrzo ces pozeliti da imas krila da mozes na sve stici jer ja evo sad letim na sve strane i opet ne stizem sve