Po mom “skromnom” misljenju, moja najveca mana je to sto se ne znam zauzeti za sebe. Ne volim bilo koju vrstu konflikta pa sam zbog toga dosta puta znala biti ostecena, ali sve se pocelo da mijenja…

Mozes me jednom zajebati, pa et i drugi put cu ti halaliti jer sam ja osoba koja je naivna i koja vjeruje ljudima, ali sine treci put me neces zajebati pa da si i ministrov sin..

Moja bivsa kolegica je nedavno otisla u Njemacku da radi, zaradila je sasvim dovoljno novca da moze platiti kafu, jer ipak je red da je plati jer sam ja nezaposlena osoba i zivim od dzeparca koji dobivam od roditelja, ali ne gospodjica je pogledala racun i bezobrazno ocekivala da cu ga ja platiti ( sto sam uvijek ja i cinila kada bi pile kafu), ali ne Hanuma je fino izvadila jednu konvertibilnu marku i platila svoju kafu.. Ona me je gledala u cudu a ja sam bila ponosna na sebe jer sam se po prvi put u zivotu pocela da zauzimam za sebe( dobro, svjesna sam cinjenice da ovo nije neki napredak, ali znas kako kazu zrno po zrno..) i osjecaj je bio neopisiv.

Problem u svemu ovome je sto sam nakon nekoliko dana osjecala griznju savjesti i razmisljala da li ce me Bog kazniti, pa se evo tjesim da se i ona mozda dosad nekoliko puta prema meni ogrijesila. Toliko o mom zauzimanju za sebe..

 

Jedan komentar na “…”

  1. Svaka cast! Znam koliko je to tesko uraditi. I kako je nezgodno. Ali svaki put ce ti biti laksi. U biti prijateljica nista nije pogrijesila jer je do sad bilo da ti placas. Ali je vrlo dobro da se promijenis i da napokon pocnes misliti na sebe. Ako TI na sebe ne mislis, nece ni drugi.
    Glavu gore i naprijed! Ucinila si veliki korak sa tim potezom!
    Sretno!

    Prijavi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *